četvrtak, 29. prosinca 2016.

Devet najutjecajnijih albuma koje sam slušao u 2016.




      Ovih dana medijski prostor vrvi raznoraznim rekapitulacijama događaja koji su obilježili godinu koja na isteku. Svakodnevno djelovanje ovisno je o doživljaju vremena kao linearnog jednosmjernog kretanja koji ima neki udaljeni kraj ili cilj. To je nasljeđe kršćanske eshatologije potpomognute svećeničkom birokracijom Starog Rima koji su i razvili ovakav kalendar kojim se i mi služimo. Dakle, omeđeni određenim (i to vrlo malim brojem s obzirom na sveukupni vidljivi svemir) kretanjima nebeskih tijela mi stvaramo u svojoj svijesti određeni osjećaj početka i kraja, osjećaj cijeline. I u toj jednoj jedinici (u ovom slučaju kalendarska godina) želimo uspostaviti neki red, neki poredak, neku hijerarhiju događaja. I onda stvaramo grafove, nizove i ljestvice u koje silom kružnog kretanja sunca utrpavamo izdanke naših kriterija. Najčešće je to ljestvica od broja 10. Taj broj smatra se savršenim i kompletnim jer svaki broj nakon njega je kombinacija brojeva do 10. Međutim ja sam se odlučio za broj devet. On je posvećen Muzama. I još jedan kriterij. Sabrao sam 9 albuma koje sam najviše slušao ovu godinu, a ne nužno koji su i izašli ove godine jer tako se više približavam nekom svom vremenu koje ne mora biti pravocrtno niti mu se nužno ocrtava neki cilj ili kraj.

 1. Eivind Aarset - Dream Logic (2012) Zvukovi s o one strane dobra i zla. Kao u snu. Nezamislivo je manje svirati a proizvesti takvu napetost.






2. Telemann: XII Fantasie per flauto solo Barthold Kuijken - baroque flute. (1978)    Potreba da se sluša jedan glas, da se komponira jedan glas, i da je to posve dovoljno. Briljantne barokne minijature. Slušao do besvijesti.





3. Bach - orgel sonatas BACH, J.S.: 6 Sonatas, BWV 525-530 (Organ Works): izvodi Kay Johannsen (1998) Ako ste ikad zamišljali svjetove iz viših dimenzija ovo je jedan od njih. Prekrasan i nedodirljiv.








4. Country for old man - John Scofield (2016.)
Tri stvari koje volim a koje su se spojile na najbolji mogući način: jazz, country i vrhunski gitarizam.






5. Hidden orchestra - Night fall (2011) Jedan organički downtempo album (dvostruki). Bio neprestano na repeatu u vožnji vlakom.


 


6. Interstellar   Da, odličan je soundtrack kao i film. Osim toga zvuk orgulja me odveo do albuma na broju 3.


 


7. Idlewild - Lage Lund (2015) Kad sam već bio siguran da nihil novi sub sole u mainstream gitarskom sustavu pojavio se ovaj divan album Lagea Lunda.


 


 8. Pistachio (feat. Keith Carlock, James Muller, Adam Rogers, Tim Lefebvre) (2008) Ekipa oko Waynea Krantza ali bez njega. U kojoj formi još "fusion" glazba preživljava. Duhovit album, izvrsno odsviran.


 


 9. Spells - Ben Lukas Boysen (2016) Teško je bilo ponoviti doživljaj koji mi je potaknuo prethodni Boysenov album "Gravity"... ali ipak i "Spells" je zaslužio mjesto među Muzama.


 

Nema komentara:

Objavi komentar